Stari kameni most preko rijeke Stavnje u središtu Vareša , kako se pretpostavlja nastao je u prvim desetljećima osmanske uprave u Bosni (vjerojatno između 16. i 17. stoljeća), a ta se pretpostavka temelji na njegovu izgledu i načinu gradnje. Spominje se i narodna predaja da je djelo neke žene. Najstariji je arhitektonski spomenik iz osmanskog perioda u Varešu . Most je svakako djelo domaćih graditelja,a pri zidanju se upotrebljavao kamen krečnjak, veoma grubo obrađen. Most je zidan na jedan luk koji se opire o kamene podzide i segmentan je. Predstavlja posebnu vrijednost, ne samo izgledom, već i radi toga što ga u građevinsko- arhitektonskom smislu naučnici vežu za isti stil kao što je bio Stari most u Mostaru. Vrlo je sličan većini jednolučnih mostova iz osmanskog doba. Njegov je raspon 7,70 metara. Jedna od legendi kaže da je most nastao i kao rezultat strasne ljubavi između mladića Akifa i djevojke Anke. Njih dvoje su, po prethodnom dogovoru , trebali da se vjenčaju. Čekajući je na drugoj strani rijeke, Akif je bio svjedok kada je Anka pala s tada uskog drvenog prijelaza u nabujalu Stavnju. Za njom je skočio i Akif i samo uspio na trenutak uhvatiti Ankinu ruku. Voda ih je izbacila u donjem toku rijeke gdje su ih našli ugljari. Žalostan zbog smrti sina jedinca, Akifov otac Jusuf odluči da sve svoje bogatstvu utroši u izgradnju mosta. Graditelji ga s dvije strane spojiše u neraskidivu vezu, baš kao što se u samrtnom trenutku spojiše ruke Anke i Akifa. U konstrukciji mosta vješti majstori ostaviše otvor u koji Jusuf drhtavom rukom položi dva zlatna prstena ukrašena dragim kamenjem kojim posmrtno vjenča Anku i Akifa .
