Šta posjetiti

Šta posjetiti?
O bogatoj historiji vareškog kraja svjedoči činjenica da se danas na teritoriji općine Vareš nalazi osam registrovanih nacionalnih spomenika među kojima su za posjetitelje posebno atraktivni srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac te kovačije (majdani) u selu Oćevija. Stara crkva u Varešu, među Varešanima poznata i kao „Mala crkva“, ujedno je i najstarija katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Samo par stotina metara od nje nalazi se još jedan nacionalni spomenik - Pravoslavna crkva Pokrova presvete Bogorodice. Vrijedi posjetiti i mnoge druge kulturno-historijske spomenike u samom gradu Varešu i njegovoj okolini kao što su jednolučni stari kameni most na rijeci Stavnji i čuvena drvena džamija u selu Karići.

Speleološki kompleks Stijene
Pećina Ponikva i kamenolom „Stijene“ nalaze se na samoj periferiji Vareša u pravcu sjevera, neposredno uz lokalnu cestu koja Vareš, preko planine Zvijezde, povezuje sa dolinom Krivaje. Lokalitet je sam po sebi vrijedan već i zbog same morfologije terena jer se na jednoj strani nalazi duboko usječeno korito Stavnje, a na drugoj kamenolom i to u direktnom kontaktu sa mogućim posjetiocima. To je zlatni rudnik za istraživače, jer to je praktično sef u kome su sačuvane mnoge dragocjenosti prethodnih perioda. U jednom starom kanalu koji je već prilično zarušen, nađen je i gornji dio lobanje spiljskog medvjeda, te naslage tzv. pećinskog mlijeka.Pronađene su i mlađepaleolitske alatke, kao i komad harpuna. Pored paleontoloških vrijednosti ovog lokaliteta, koje ni izdaleka nisu istražene, u već spomenutoj pećini registrovana je rijetka vrsta šišmiša koji je poznat kao smeđi dugouhi šišmiš Plecotus auritus. U pećini koja se nalazi odmah do kamenoloma, otkrivena je potpuno nova vrsta šišmiša za Bosnu i Hercegovinu Brandtov šišmiš Myotis brandtii. Uz ove dvije vrste zastupljena je i vrsta šišmiša mali potkoljenik Rhinolophus hipposideros. Odmah ispod kamenoloma, u koritu rijeke Stavnje, otkriveno je nakon posljednjeg rata, vrlo jako vrelo, koje bi moglo vodom opskrbljivati ne samo Vareš, nego i mnoga mjesta nizvodno.
Kameni most
Stari kameni most preko rijeke Stavnje u središtu Vareša , kako se pretpostavlja nastao je u prvim desetljećima osmanske uprave u Bosni (vjerojatno između 16. i 17. stoljeća), a ta se pretpostavka temelji na njegovu izgledu i načinu gradnje. Spominje se i narodna predaja da je djelo neke žene. Najstariji je arhitektonski spomenik iz osmanskog perioda u Varešu . Most je svakako djelo domaćih graditelja,a pri zidanju se upotrebljavao kamen krečnjak, veoma grubo obrađen. Most je zidan na jedan luk koji se opire o kamene podzide i segmentan je. Predstavlja posebnu vrijednost, ne samo izgledom, već i radi toga što ga u građevinsko- arhitektonskom smislu naučnici vežu za isti stil kao što je bio Stari most u Mostaru. Vrlo je sličan većini jednolučnih mostova iz osmanskog doba. Njegov je raspon 7,70 metara. Jedna od legendi kaže da je most nastao i kao rezultat strasne ljubavi između mladića Akifa i djevojke Anke. Njih dvoje su, po prethodnom dogovoru , trebali da se vjenčaju. Čekajući je na drugoj strani rijeke, Akif je bio svjedok kada je Anka pala s tada uskog drvenog prijelaza u nabujalu Stavnju. Za njom je skočio i Akif i samo uspio na trenutak uhvatiti Ankinu ruku. Voda ih je izbacila u donjem toku rijeke gdje su ih našli ugljari. Žalostan zbog smrti sina jedinca, Akifov otac Jusuf odluči da sve svoje bogatstvu utroši u izgradnju mosta. Graditelji ga s dvije strane spojiše u neraskidivu vezu, baš kao što se u samrtnom trenutku spojiše ruke Anke i Akifa. U konstrukciji mosta vješti majstori ostaviše otvor u koji Jusuf drhtavom rukom položi dva zlatna prstena ukrašena dragim kamenjem kojim posmrtno vjenča Anku i Akifa .
Pravoslavna crkva
Srpska pravoslavna crkva u Varešu posvećena Pokrovu presvete Bogorodice izgrađena je 1891. godine. Na listu nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini uvrštena je 2005. godine. Već 2009. godine proglašena je nacionalnim spomenikom kulture. Na listu spomenika kulture uvrštena je sa svom pokretnom i nepokretnom imovinom. Crkva se danas namjenski koristi povremeno, s obzirom da nije ustoličeno svešteno lice sa stalnim angažmanom u Varešu, tu funkciju obavlja sveštenik iz Ilijaša. U crkvi se nalazi i veoma vrijedna zbirka ikona: 1. Sabor dvanaest apostola 13. jul Autor: nepoznato Vrijeme nastanka: prije 1868. godine 2. Sveti jevanđelist Luka Autor: nepoznato Vrijeme nastanka: početak XX vijeka 3. Molitva u Gestimanskom vrtu Autor: nepoznati ruski majstor Vrijeme nastanka: prije 1924. godine 4. Jerusalim Autor: nepoznat – donesena iz hadžiluka Vrijeme izrade: prije 1864. godine
Sramna voda
Na ovom izvoru nalazi se i istoimena česma, a o tome kako je nastalo ovo ime ali i izgled česme, postoji više legendi i priča. U jednoj od popularnijih takvih priča tvrdi se da su na tom mjestu, skrivenom od radoznalih očiju, nekada davno čobanice održavale svoju ličnu higijenu. Jedna od legendi kaže da je na izvor dolazila i kraljica Jelena Gruba koja se tu prala. Ovaj izvor je smješten na južnim obroncima Zvijezde i nerotkinje iz okolnih sela su ga često posjećivale i poneka od njih bi nakon posjete čak i zatrudnjela. Tako je pukao glas o ljekovitoj vodi i muževi su slali svoje žene da se napiju vode kako bi im to pomoglo da dođe dugo očekivani nasljednik. Priča se širila od sela do sela sve dok jednoga dana seljani ne uhvatiše lokalnog šumara i dobro ga isprepucaše. Nakon toga žene su malo prorijedile obilazak ljekovitog izvora pogotovu što je šumar nakon ovih batina odselio u neznanom pravcu – glasi još jedna od priča o neobičnom izvoru.
Stećci
Na području Vareša u 16 naseljenih mjesta evidentirane su 22 nekropole sa ukupno 314 stećaka (17 ploča, 191 sanduk, 100 sljemenjaka i 6 amorfnih stećaka). Dvije su proglašene nacionalnim spomenicima klulture – nekropola u selu Budoželje i nekropola u Stupnom dolu.
Stara arhitektura
- Stari dio Vareša Naselje Matijevići, uz Beniće najstarije naselje starog Vareša, ističe se izvanrednim prirodnim i arhitektonskim rješenjima starog bosanskog stila gradnje. Kreševljaković ga naziva “Gorskim selom”. Nekada su se stanovnici ovog naselja tradicionalno opredjeljivali za zanimanja livaca i kovača. Naseljavale su ga obitelji Pejčinovića, Grgića, Koroušića, Brkovića i Vrhovčića, čiji su preci po jednom kazivanju došli iz Duboštice i sa Bobovca, a po drugoj verziji iz doline Krivaje spašavajući se od kuge 1605 – 1608.g. Još uvijek se izdvajaju stare bosanske kuće Grgića i Vrhovčića. - Manipulacija u selu Tribija Za vrijeme II svjetskog rata, netom sagrađeni krak pruge do sela Tribije, koristili su Nijemci za izvoz šumskih sortimenata. Za potrebe smještaja sagradili su objekat koji se i danas naziva Manipulacija, a koristilo ga je poduzeće “Stupčanica” iz Olova za upravu. Objekat je poslije pripao porodici Karla Bruže. - Kuća u selu Vijaka Objekat u vlasništvu Gordane Kokorović u selu Vijaka, prema usmenoj predaji potječe s kraja 19. st. U zgradi je bila osnovna škola prije II svjetskog rata.
Izletište u Oćeviji
Na lokalitetu Banje u selu Oćevija na putu Olovo – Vareš nalazi se poznato izletište na kome se održava međunarodno natjecanje u pripremi jela ispod peke “Pekijada” u osmom mjesecu. U prekrasnom ambijentu nalaze se izvori pitke i termalne vode u koji spadaju u najsnažnija izvorišta sliva rijeke Bosne i svojevrstan su prirodni ugođaj. Prosječni kapacitet izvora pitke vode je 120 l/sec, a jedan dio opskrbljuje vodom grad Vareš. Odmah tik do izvora pitke vode nalaze se i dva termalna vrela čija je temperatura vode 24,8 C, PH –7,9, kapacitet 6 l/sec. Izvori pitke i termalne vode se miješaju i od njih nastaje Rijeka Oćevica koja se ulijeva u Krivaju. Voda Oćevice pogoni tri majdana (kovačnice) u selu Oćevija, koje su nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedine takve u Europi. Majdani se nalaze na udaljenosti 1 km.
Jezero Smreka
Lokalitet jezera na kopu bivšeg rudnika željezne rude Smreka leži jugozapadno od Vareša na udaljenosti od cca 1km i povezan je putem za glavnu cestu Vareš Majdan – Vareš. Od Sarajeva, ovo jezero je udaljeno 50 km a od Zenice 100 km i povezano je sa oba ova grada putnim komunikacijama. Jezero okružuju brda “Kota” na sjevernoj strani sa visinom od 1100 m i brdo “Veokovac na južnoj strani sa visinom od 1150 m. Sam prilaz jezeru je moguć sa lokalnog puta. Iz izvještaja opštinskog štaba civilne zaštite Vareš br.1258/96 površina jezera na PK Smreka sa danom 12.11.1996. iznosi 125.000 m2 sa najvećom dužinom od 610 m, širinom od 320 m i dubinom od 107,05 m. Najniža kota jezera iznosi 675.5 m a najviša 782.1 m nadmorske visine. Najveća dubina jezera trenutačno iznosi cca 110 m. Jezero koriste kupači, ribolovci (pastrmka), a u januaru i februaru jezero je zaleđeno sa debljinom leda koji u prosjeku iznosi 40 cm.
Selo Vijaka
Selo sačinjavaju dvije prostorne cjeline – Gornja i Donja Vijaka. Najznačajniji vertikalni reper u Gornjoj Vijaci je crkva Sv. Ane koja se datira u 1926.g. Svojim mjerilom i jednostavnim arhitektonskim izrazom (poznati arhitekt Karl Paržik) u potpunosti harmonizira s objektima situiranim u njezinoj neposrednoj okolini. Gornja Vijaka se razvila kao selo drumsko-uličnog tipa, koje prati konfiguracija terena i grananje raskrižja kvalitetnijeg kolskog i lokalnog puta nepravilnog “Y”, u čijem je središtu upravo locirana crkva Sv. Ane. Stambena arhitektura je tradicionalna.
Sela Strica i Zaruđe
Pitoreskna sela Strica i Zarudje na planini Zvijezdi na 1.000 m/nv bila su pioniri u seoskom turizmu početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Planinski zrak, tišina,pitom pejzaž, sve vrste domaćih proizvoda dobivenih organskim uzgojem sve više su pogodna oaza za putnike namjernike i goste. Nadmorska visina pogoduje i razvoju zimskog turizma, a sela posjeduju, uz kvalitetan smještaj i vlasiti ribnjak sa restoranom, ski lift, izletište, proizvodnju mesa, mlijeka, jaja, tjestenine, voća i povrća.
Sela Ravne i Zubeta
Sela relativno zbijenog tipa . Karakteristična su po kombinaciji ruralnog i urbanog. Posjeduju velike mogućnosti u proizvodnji organske hrane i razvoju seoskog turizma. Koncidiraju s planinskim područjem koje ih okružuje . Uz razvoj tradicionalne poljoprivredne proizvodnje , u blizini je i odmaralište Doli s bungalovima i središnjim objektom, te seosko domacinstvo Šadrvan u Ravnama sa smjestajnim kapacitetima i domacom gastro ponudom. U blizini se nalaze spomenici prirode: tresetišta na planini Zvijezdi te Bijambarska pećina.
Farma "Ajanović"
Farma Ajanović se nalazi na Planinici, na 1200 metara nadmorske visine. Farma se isključivo bavi ekološkom proizvodnjom mliječnih proizvoda od kozijeg mlijeka. Koze se hrane isključivo ispašom na 1200 mnv i uslovi su idealni, baš onako kako jednoj kozi treba. Svojim trudom i radom Mirnes i Dženana Ajanović su stekli povjerenje potrošača kvalitetnim, ukusnim i zdravim proizvodom.
Izletište "Wigwam" i farma “Zaruđe”
Farma “Zaruđe” nalazi se u blizini Vareša i registrovana je kao poljoprivredni obrt u vlasništvu Josipa Babića. Pored vlastite farme krava na obroncima planine Zvijezda (1.270 metara nadmorske visine), mlijeko se dobija i iz otkupa od lokalnog stanovništva. Ovo malo gazdinstvo postalo je poznato po svom dimljenom siru, kao i svježem punomasnom siru. Ono po čemu je ova farma posebna je to što krave provode 24 sata na otvorenom i u štali su samo za vrijeme mužnje ili u zimskom periodu.
Džamija u Karićima
Stara predaja iz ovog kraja kaže da je džamiju sagradio Hajdar-dedo, jedan od učenjaka koji je pratio sultana Mehmeda Fatiha na njegovom pohodu osvajanja Bosanskog kraljevstva. Historijski izvori nam ne mogu potvrditi tačno vrijeme izgradnje džamije ali ono što znamo jeste da je ona igrala veliku ulogu u životu muslimana iz okolnih sela a to nam potvrđuje i činjenica da se na ovom mjestu svake godine održava hatma-dova. Od temelja do krova džamija je napravljena od tesanog drveta bez eksera i svojim se izgledom potpuno uklapa u predivni prirodni ambijent koji je okružuje. Neobjašnjiva enigma nalazi se u haremu džamije, gdje u kamenu jednog od nišana uvijek ima vode. Kada je temperatura čak i plus 40, voda je u nišanu, a predanja kažu da su to suze osobe koja je plakala za ukopanom osobom. Vjeruje se da je voda ljekovita te vjernici u nju stavljaju kažiprst i uče dove za zdravlje. Posjetitelji Karića mogu obići i Hajdar-dedinu vodu i Djevojački mezar na platou Lipe sa kojeg se pruža predivan pogled na okolne planine. U blizini se nalaze i nekropole stećaka na Didoradi i lokalitet Kadijin mezar na Žišcima.
Stara crkva
Stara crkva u Varešu je najstarija sačuvana katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Među Varešanima je poznata i pod imenom “Mala crkva” a posvećena je svetom Mihovilu, svecu zaštitniku vareške župe. Prema historijskim podacima ova crkva postoji još od 16. stoljeća. Crkva je nekoliko puta gorjela u požarima. Ostala su zapisana dva najveća – prvi iz vremena Bečkog rata oko 1679. godine i drugi sa početka XIX stoljeća, odnosno oko 1819. godine. Fra Pavao iz Rovinja je vidio ovu crkvu u vrijeme dok je 1640. godine boravio u ovim krajevima, ali je nije opisao.Nakon požara sa početka XIX stoljeća ona je bila ponovno sagrađena, a po pretpostavkama fratara crkve, izgrađena je u istom obliku i istim mjerama kakva je i ranije bila. Zidove crkve radili su hercegovački zidari, dok su svod objekta najvjerovatnije uradili domaći majstori, koji su bili vrlo vješti u obradi drveta. Iako se danas crkva ne koristi u svrhu obavljanja vjerskih obreda njena vrata su otvorena za sve posjetioce a u njoj se održava i vareški festival klasične muzike „VaClaF“, koji privuče veliki broj domaćih i stranih muzičara i gostiju koji uživaju u koncertima klasične muzike u jedinstvenoj unutrašnjosti Stare crkve.
Kovačnice u Oćeviji
Na prvi pogled obično bosansko selo Oćevija je ipak puno više od toga. Prvi put u pisanim izvorima Oćevija se spominje 1485. godine a danas je to posljednje mjesto u Europi gdje se i željezo kuje na tradicionalni predindustrijski način. U kovačnicama ili “majdanima” kako ih ovdje zovu, željezo se topi i izrađuje na srednjovjekovni način, uz isključivu pomoć vodene energije. To je process star preko 800 godina i ostatak i svjedočanstvo nekih davno prošlih vremena. Gledajući oćevske kovače kako danas prave predmete od željeza ne možete a da ne budete fascinirani činjenicom da su preci tih vrijednih majstora stoljećima unazad radili isti posao i na isti način. Danas postoje tri aktivne kovačnice u kojima se uglavnom proizvode poljoprivredne alatke i sačevi, predmeti koji svoje kupce imaju širom Bosne i Hercegovine ali i u inostranstvu. Stanovnici Oćevije vrijedno rade, trudeći se da ova tradicija nastavi živjeti u njihovom kraju i da umijeće kovanja željeza prenesu na mlađe generacije. Ovo jedinstveno selo, svjedok rudarske prošlosti vareškog kraja, smješteno u prelijepom okruženju planine Zvijezde, sa svojim vrijednim i ljubaznim stanovnicima, je svakako vrijedno posjete i nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
© 2022 by PCX IT Solutions