9. aprila 2021. godine, u prostorijama Sportsko-rekreativnog centra Ajdinovići – Olovo održan je prvi promotivni događaj projekta ADRIONET (Jadransko-jonska mreža autentičnih sela /Adriatic-Ionian Network of Authentic Villages), koji je organizovala Stručna služba za razvoj i međunarodne projekte Zeničko-dobojskog kantona (BiH partner za implementaciju ADRIONET). 

Cilj projekta ADRIONET je prevladavanje trenutne marginalizacije i nedovoljne valorizacije malih, autentičnih sela, najčešće smještenih na izuzetno lijepim lokacijama, kotlinama, planinsko-brdskim, ruralno-perifernim ili rubnim područjima, a koja su često zapostavljena i izložena riziku od depopulacije i napuštanja te očuvanje i afirmacija njihove prirode i kulture kroz inovativni pristup i uz korištenje inovativnih instrumenata. Projekt će omogućiti da se ove sredine uvežu i tako povećaju svoju transnacionalnu vidljivost kroz formiranje transnacionalne mreže autentičnih sela u ADRION  području, koja treba da pomogne u očuvanju njihove prirode i kulture težeći razvoju utemeljenom na društvenoj, okolišnoj i ekonomskoj održivosti. Projekt je finansiran iz Interreg ADRION Jadransko-jonskog programa i u isti je uključeno 8 partnera s područja Italije, Slovenije, Grčke, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije i Srbije. Partner za realizaciju projektnih aktivnosti na području BiH je Stručna služba za razvoj i međunarodne projekte Zeničko-dobojskog kantona. Trajanje projekta je 30 mjeseci, odnosno do 31.07.2022. godine.

Događaj je otvoren uvodnom prezentacijom Stručne službe za razvoj i međunarodne projekte Zeničko-dobojskog kantona, nakon čega su uslijedile prezentacije na temu saradnje u Jadransko-jonskom području, kao i značaja, ciljeva i aktivnosti projekta ADRIONET. Učesnicima su predstavljene dosadašnje urađene aktivnosti, približen proces realizacije, implementacije i značaja projekta kao instrumenta za formiranje Jadransko-jonske mreže autentičnih sela.

Tokom događaja je istaknut značaj uključivanja lokalne zajednice, vladinog i nevladinog sektora u davanju inputa te smjernica prilikom realizacije i pripreme Lokalnog akcionog plana čija je realizacija jedna od sljedećih aktivnosti koja će se relizovati u sklopu projekta. Događaju su prisustvovali predstavnici javnog i privatnog sektora sa pilot područja čiji je broj bio ograničen zbog poštivanja COVID-19 mjera.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

U Olovu je 11.2.2021. godine održan sastanak predstavnika općina Olovo i Vareš, na kojem se razgovaralo o detaljima vezanim za zelenu stazu Via Dinarica. Staza ide od Bakića (Olovo), preko općine Vareš do Kraljeve Sutjeske (Kakanj). Na stazi se nalazi 6 nacionalnih spomenika prirode i 9 nacionalnih spomenika kulture BiH, među kojima i nekropola stećaka u Musićima (Olovo), jedina u ovoj regiji pod zaštitom UNESCO-a. Razgovaralo se i o projektu Jadransko-jonske mreze “autentičnih” sela koji je podrzan kroz IPA II fond. U pitanju je uspostava transnacionalne mreže “autentičnih sela” i transnacionalne “online” platforme za komunikaciju i razmjenu informacija i znanja. Ovaj projekat korespondira sa zelenom stazom Via Dinarica, a uz općine Olovo i Vareš uključena je i općina Visoko.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Read more

Na ulazu u Vareš, još davne 1958. postavljen je spomenik rudaru , autora Marijana Kockovića. Simbol je izgradnje rudnika i industrijske ekspanzije grada. „Obnovom željezare u Zenici i izgradnjom željezare u Ilijašu, vareška željezara postupno gubi na važnosti, ali stoga jača značenje rudnika sa 450 000 tona iz 1950. do početka sedamdesetih penje na 2,2 milijuna tona rude, a 1975  i do 3 milijuna tona , kad se vareška ruda prerađuje i željezarama u Zenici, Sisku, Jasenicama i Smederevu.„ (Ivanković, 2019.). Zanimljivo je da je u to vrijeme postojao autobus koji je nabavljen isključivo za prijevoz radnika Rudnika i željezare na izlete, ljetovanja i ekskurzije.

Reljefni spomenik radničkoj klasi – Ovaj autentični spomenik dignut je u čast izgradnje grada i jačanja industrije. Godine 1951. počinje kapitalna izgradnja Rudnika i željezare Vareš, što je značilo modernizaciju i proširenje rudnika i željezare sistemom rudnih željeznica i žičara za odvoz jalovine.  Modernizacija rudnika i rekonstrukcija visokih peći, proširenje proizvodnih kapaciteta u livnici i dr. značilo je i potrebu za novom radnom snagom, stručnjacima rudarskih i metalurških profila, te to prati potrebu za stambenom i infrastrukturnom izgradnjom.  U sljedećem periodu bit će izgrađeni svi stambeni blokovi C, D E, G koji su i danas vertikalne modernog urbanog Vareša. “Podaci iz 1966. godine govore još više. U to je doba u Varešu od cca 24.000 stanovnika čak 6500 zaposleno u društvenom sektoru što je ozbiljna potvrda dostignutog standarda. „ (Ivanković, 2019.). Tih godina Vareš je dostigao najveći broj stanovnika ikad, njih  23.533.

Simbolička fontana sa 4 kante zapravo je vezana za  period 60-ih i 70-ih godina  u Varešu kada je došlo do intenzivne izgradnje s povećanjem elementarne komunalne potrebe stanovništva, posebno za vodom. Priče kažu da je zbog toga došlo do redukcija gdje su jedan dan vodu imali stanovnici desne, a drugi dan lijeve obale Stavnje.

„Godine 1974. Skupština općine Vareš donosi odluku o gradnji vodovoda Oćevija–Vareš. 25. studenog 1978. agilni i karizmatični predsjednik Općine pok. Marko Grabovac pušta vodovod u rad. Istog dana, na masovnom zboru građana Vareša, a u povodu puštanja u rad gradskog vodovoda, direktor Rudnika i Željezare Vareš Salko Operta pušta u rad fontanu sa četiri čake (posude za lijevanje tečnog željeza). Fontana je poklon radnika vareške livnice gradu, a idejno je rješenje dao pok. Vinko Lekki.

Osmislio ju je tako da reverzibilnim kruženjem vode bude stalno aktivna i simbolizira život koji teče, te da podsjeća građane na vrijeme kada su posude s vodom u kućama bile sastavni dio inventara.“ (List Bobovac, br. 164: 2008.)

Upravo ovaj spomenik asocira na najproduktivnije razdoblje željezare u Varešu. Bila je to prva željezara u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi izgrađena je 1891. godine u Varešu. U zlatno vrijeme rudnik željezne rude i željezara zapošljavali su 3.000 radnika. Prije rata iz skoro svakog domaćinstva bio po jedan zaposleni u ovim kompleksima. Procjene stručnjaka govore da na vareškom području ima više od 150 milijuna tona željezne rude, odnosno oko polovice od svih zaliha u bivšoj nam državi. A nije tu samo željezo – eksploatirani su i olovo, cink, krom, barit i svašta nešto.

Nasljeđu iz perioda industrijalizacije ne pripadaju samo ostaci industrijskog pogona željezare, ljevaonice, radioničkih hala, te objekata i infrastrukture namijenjenih za transport sirovina i proizvoda, nego i materijalni ostaci stambenog naselja Vareš Majdan, izgrađenog 1947. godine. Najdinamičnije razdoblje u kome Vareš doživljava razvoj industrije vezan je za eksploataciju i preradu željeza. Ovaj razvoj se veže i za druge društvene promjene.

Krajem mjeseca juna uspješno je završen projekat  “Izgradnja odmorišta na biciklističkoj ruti Zvjezdane staze” koji je financiralo Ministarstvo privrede Zeničko-dobojskog kantona.